Župni caritas

Nezaobilazna i važna dimenzija vršenja poslanja Crkve, uz naviještanje Božje riječi, sakramente i zajedništvo, svakako je služenje (dijakonija) koje se na osobit način ostvaruje kroz karitativno djelovanje. Svaka župa kao određena zajednica vjernika, uspostavljena u mjesnoj Crkvi, za koju je pastoralna briga pod vlašću dijecezanskog biskupa povjerena župniku kao vlastitom pastiru, svoje potpuno poslanje vrši živeći navedene dimenzije u djelatnoj ljubavi. Premda je djelatna ljubav zajednička svim vjernicima, ipak je u suvremenom okruženju nužna čvrsta i učinkovita struktura, koja će ujedinjivati zamisli i pothvate, a to može činiti jedino organiziranim djelovanjem župnoga caritasa, odnosno kroz djelovanje Odbora za karitativnu djelatnost Župnog pastoralnog vijeća.

Svaki župni caritas ima svoje specifične okolnosti i obilježja djelovanja unutar kojih treba nastojati pronaći pravi model svoga ostvarivanja. Zasigurno, model župnog caritasa koji se u svom djelovanju ističe je svaki onaj u kojem ponajprije postoji dobra suradnja i komunikacija župnika i voditelja župnog caritasa te caritasovih volontera i svih onih koji to žele postati, gdje je kvalitetno učinjen izvid na terenu i utvrđeno stanja župljana u potrebi prema prioritetu i vrsti pomoći. Potom, model je to redovitih susreta i tematskih radionica volontera, dobro organiziranih prodajnih ili sabirnih akcija, uključivanja donatora i posredovanja donacija,  suživota sa župnom zajednicom u euh. slavljima, prigodnim duhovnim obnovama i hodočašćima. Na kraju, model je to župnog caritasa koji dobro surađuje s Biskupijskim Caritasom, u onim specifičnim situacijama i potrebama koji prelaze mogućnost župnog caritasa.

Raduje nas da ovako aktivnih župnih caritasa u našoj Biskupiji ima – na pohvalu, primjer i poticaj drugima.