Utemeljeno na Isusovim riječima: „Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25,40) karitativno djelovanje bitna je sastavnica kršćanske vjere, života župne zajednice, biskupije, a potom i cijele Crkve. I premda je djelatna ljubav zajednička svim vjernicima, ipak je u suvremenom okruženju nužna čvrsta i učinkovita struktura, koja će ujedinjivati zamisli i pothvate, a to može činiti jedino organiziranim djelovanjem biskupijskog i župnog caritasa i njegovih volontera.
U vršenju našeg poslanja važno mjesto zauzimaju volonteri svih dobi, profesija, zanimanja, ali jednog svjetonazora – onog utemeljenog na djelotvornoj ljubavi. Bez njih sve akcije i svi projekti sveli bi se tek na puko posredovanje materijalnih i ostalih dobara od dobročinitelja do korisnika.
Jasno da u karitativnom djelovanju bitno mjesto imaju župnici, jer oni su po svojoj pastirskoj službi pozvani razvijati karitativni rad. Međutim, u suradnji sa župnikom, vjernici laici/volonteri, trebaju i moraju biti kvasac svih pothvata kojima se dolazi do potrebitih i siromašnih i zbog kojih se onda stvaraju i planiraju programi, akcije i projekti karitativnog djelovanja.
Volonter koji drugome besplatno stavlja na raspolaganje vrijeme, snagu, novac, naklonost, bez ikakvog osobnog interesa, potaknut isključivo željom za dobro drugoga mijenja svijet na bolje i svjedoči živo lice Crkve, a to najbolje mogu posvjedočiti naši korisnici koji nerijetko više iščekuju našeg volontera koji je svojom riječju i djelom utjelovljenje pomoći koja mu je prijeko potrebna.